Nada uskrsnuća, Gospodnja pravda i snaga navještaja

Pavao tješi vjernike podsjećajući ih da smrt za kršćane nije kraj, jer vjera u Isusovo uskrsnuće jamči nadu i zajedništvo sa Gospodinom za vječnost. Umjesto tugovanja “kao oni koji nemaju nade”, kršćanin gleda naprijed s pouzdanjem, znajući da će Bog svoje vjerne privesti Kristu. Povjerenje u Božju riječ i obećanje ponovnog susreta trajni su izvor utjehe za zajednicu.

Psalmist poziva čitavo stvorenje da pjeva Gospodinu i slavi njegovu silu i djela. Bog je gospodar svemira; njegova pravda i istina bit će mjera svim narodima. Stvorenje kliče pred Gospodinom koji donosi sud – a njegov sud je pravedan i donosi nadu onima koji mu vjeruju.

Isus stoji pred svojim zavičajem naviještajući spasenje onima koji su odbačeni i nemoćni, ali nailazi na nerazumijevanje i odbacivanje. Prorok ne biva prihvaćen među svojima jer Isus mijenja ustaljene granice; Božja milost nije ograničena, ona je za sve ljude. Isusova snaga navještaja i njegova postojanost u istini potiču na hrabrost, vjernost i otvorenost za Božje djelo – i onda kad to donosi nerazumijevanje ili neprihvaćanje.